Sve više aktuelno...

Ako bi me neko pitao šta ja mogu ponuditi turistima u svojoj zemlji, pored standarnih usluga smještaja i boravka na prelijepim planinama ili posjete fascinantnim kanjonima, zasigurno bi naveo i jedinstvenu i specifičnu kuhinju, koja je aktuelna i dostupna nezavisno od sezone kada bi gost posjetio moju zemlju.
Često, kada upoznajemo neku novu državu, narod, kulturu, polazimo i od pitanja kakva je nacionalna kuhinja i čime nas to prijatno ta nova civilizacija može iznenaditi. Crna Gora je jedna upravo takva kultura, skrivena, poput bisera, u samom srcu Evrope, spremna da vas iznenadi, da se preda svim vašim čulima, da vam na svojoj nacionalnoj trpezi ponudi stvari koje vi prvi put vidite, kao i one koji ste i ranije viđali, ali sada u novom aranžmanu. Crnogorcima se jedna stvar nikada nije mogla zamjeriti – oni su izvrsni domaćini. Vas ovdje čekaju otvorena vrata, najbolje mjesto za trpezom i najbolje što vaš domaćin može ponuditi... Najveći dragulj crnogorske kuhinje jesu Crnogorci. Oni su izvrsni domaćini i na njihovoj trpezi će se naći sve što se uopće može zamisliti. Najbolje što vam se u kulinarskom smislu može dogoditi je da budete gost u Crnoj Gori. To je odredište za prave hedoniste, izjelice i sladokusce, stoga isključite "kalorimetar" i uživajte. Zahvaljujući sporom prodiranju globalnih brendova, crnogorska kuhinja održala se u gotovo tradicionalnom obliku uz podrazumijevajuće kulinarske uticaje susjednih zemalja.

Velik broj restorana sa nacionalnom kuhinjom ne samo da spremaju hranu na ognjištu, onako kako su to radili stari Crnogorci, već i svojim arhitektonskim rješenjima prenose atmosferu tradicionalnih crnogorskih kuća. Primorske i kontinentalne kuće najčešće su bile od kamena, a nasred kuhinje se nalazilo ognjište iznad koga su visile verige. Neke kuće su imale još jedno, malo uzdignutije ognjište na kome se pekao hljeb. Iznad ognjišta se takođe sušilo meso.U planinskim predjelima građene su kolibe, brvnare i savardaci, takođe sa ognjištima. Porodice su u staro doba jele za niskom trpezom, sjedeći na tronošcima ili u najboljem slučaju, na stolovačama sa izrezbarenim polukružnim naslonima.
Dokaz sve veće aktuelnosti i tražnje za nacionalnom kuhinjom je činjenica da samo u Baru postoji najmanje 9 restorana koji nude nacionalna jela na svom meniju, kao i činjenica da najveći broj nacionalnih kuhinja možemo naći upravo u primorskom dijelu Crne Gore. To, u svakom slučaju, znači da i domaći i strani gosti u sve većoj mjeri pokazuju interesovanje upravo za ovim vidom usluge. A kako i neće ... :)
  
Tradicionalna Crnogorka jela

Kačamak – kašasto, jako jelo koje se sprema od pšeničnog, heljdovnog, ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočanim kačamakom se naziva onaj kome se dodaje sir, odnosno kajmak i koji se dugo miješa specijalnom drvenom kašikom. Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im daruje energiju koju troše nešto težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i najzanimljivija varijanta ovog jela.

Cicvara - Uz ovo jelo obično se služi bijeli kuvani krompir i kisjelo mlijeko. Mladi kravlji sir ili kajmak se miješaju sa brašnom dok se ne oslobodi mast. Riječ je o jelu visoke energetske vrijednosti, prijatnog ukusa – bukvalno se topi u ustima.

Popara – miješanjem komada hljeba sa mlijekom uljem i sirom dobija se interesantno i jeftino jelo duboko ukorijenjeno u crnogorsku ishranu,

Čorbe – čorbe se u Crnoj Gori spremaju uglavnom uz rezance, krompir ili povrće. Posebno je zanimljiva čorba od koprive, a gotovo da nijedna ne izostavlja kuvano svježe meso te su izuzetno hranljive i bogate.

Raštan – jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i dosta začina.

Japraci - izuzetno bogato i hranljivo jelo. U kilogram raštana i pola kilograma junećeg mesa dodaju se i pirinač, biber, pa čak i suvo meso. Kuvanjem se oslobađa masnoća a jelo dobija na ukusu.

Sarma, punjene paprike, đuveč, pilav itd samo su neka od jela koja, pored crnogorskog, karakterišu i prostor ostalih balkanskih zemalja. Svako od ovih jela nosi mali, ali značajan dio i Crne Gore u sebi, pa ih toplo preporučujemo tokom vašeg boravka na ovim prostorima.

Crnogorska jagnjetina u mlijeku - pravi je specijalitet. Od oko 2 kg mesa koje se kuvaju u domaćem mlijeku uz dodavanje začina i krompira, može se poslužiti osam osoba, pa se, pogotovu u sjevernijim oblastima, ovo jelo sprema prilikom svečanijih prigoda.

Kobasica – priprema se sušenjem, najčešće na Njegušima, posebnom tehnikom. Izuzetno je ukusna i jaka.

Pršuta – najpoznatiji pršut, njeguški, prednjači kvalitetom i u odnosu na italijanske proizvođače. Riječ je o mesu o kome se danonoćno vodi računa, dok se suši isključivo na bukovom drvetu i po više mjeseci. Uz njega se služi domaća, najčešće lozova rakija, i njeguški suvi sir.

Jagnjetinja ispod sača – kada je riječ o jelima ispod sača, interesantno bi bilo opisati sam proces spremanja. Jela ispod sača su daleko ukusnija od svih jer se spremaju na gotovo prastari način – meso i krompir stavljaju se pod metalni poklopac tzv. sač, koji se zatim prekriva žarom i pepelom. Na ovaj način, zadržava se aroma, a jelo je ravnomjerno pečeno na prirodan način. Jagnjetinja je, recimo, najukusnija ukoliko je spremljena na ovaj način. Crnogorski nacionalni restorani pripremaju je na ovaj način i danas.

Podgorički popeci – zanimljivo aranžirano jelo ; u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka i komad pršuta, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti, i ukusne i hrskave spoljašnjosti.

Hrana sa roštilja – Crnogorci su poznati kao veliki ljubitelji roštilja ; posebno ukusni su ćevapi i pljeskavice koje odlično idu sa crnim lukom. U pitanju su dva najpopularnija jela kod mladih i nalaze se u ponudi restorana brze hrane.